Kako je došlo do tvoje suradnje s udrugom La Verna i što te motiviralo da se volonterski uključiš u ovaj projekt?
Moja majka volontira u udruzi već nekoliko godina pa sam zbog nje imala priliku upoznati Oliveru i Blaženku te sam prošle godine saznala da trebaju novi logo,  htjela sam se uključiti i pridonijeti udruzi na kreativan način. Bila je to izazovna ideja jer nisam dosad kreirala ništa vezano na slične teme, ali baš zato sam mogla isprobat koliki su moji kapaciteti i uz to potencijalno pomoći udruzi da bude bolje prepoznata i proširi prostor njihovog djelovanja.

Koliko dugo si radila na stvaranju novog logotipa i vizualnog identiteta?
Uz redovni posao, kroz video komunikaciju s udrugom, otprilike 8 mjeseci.

Koje si sve ideje, simbole i koncepte željela povezati kroz dizajn i kako si ih uklopila u konačno rješenje?
U vizualnom smislu, udruzi je bilo važno da reprezentira njihove vrijednosti i područje djelovanja, također jedna od smjernica je bila elegancija obzirom da većinom žene rade u udruzi pa sam odlučila predložiti ženstvenije oblike, a u logotip i ilustracije uklopiti simbole masline i franjevačkih čvorova koji se vežu na njihove vrijednosti i činjenicu da je udruga nastala iz Franjevačkog reda.
Što se tiče verbalnog identiteta, prijedlog je bio zreo i prijateljski pristup koji će u fokus malo više staviti njihovu rečenicu “Mi smo poput dobrih susjeda!“. Tu sam vidjela potencijal izgradnje “La Verninog susjedstva“ u digitalnom i fizičkom smislu, jer već ga na neki način imaju i mogu to iskoristiti kako bi približili publici tešku temu na nježniji način.

Što novi logotip La Verne poručuje – koja je njegova glavna poruka i emocija koju si htjela prenijeti?
Najbitnije od svega da udruga bude prepoznata i lako pamtljiva gdje god se pojavi. A cijeli vizualni identitet ostavlja dojam nježnosti i profesionalnosti, što vjerujem da korisnici trebaju od udruge.

Kako je izgledao tvoj kreativni proces, od prvih ideja i skica do finalne verzije? Je li vizija bila jasna od početka ili se razvijala kroz rad?
Bilo je tu dosta posla obzirom da je bilo potrebno napraviti ne samo logo već vizualni identitet odnosno sistem koji će funkcionirati kroz sve točke korištenja. Proces smo započeli s mnogo komunikacije, pitanja i odgovora. Istraživala sam o temi i udruzi u detalje da bih izrađivala skice. Teka mi je bila puna zapisa i ideja. Prvi prijedlozi nisu baš bili ono što je udruzi odgovaralo, ali kroz te greške smo se upoznavali i nakon kojeg pokušaja došli smo do prvih konkretnih ideja koje su im se svidjele i sa posljednjom prezentacijom u kojoj smo cijeli koncept zaokružili u “susjedstvo“ – to je bilo to!

Koliko ti je bilo važno prilagoditi vizualni identitet udruzi koja djeluje u području palijativne skrbi?
To je bio prioritet. Cijeli posao je značio izgraditi nešto što bi moglo pomoći korisnicima da lakše dobiju pomoć, da taj vizualni identitet bude glasniji i da se volonteri i osnivači mogu lakše izražavati u svom radu. No, njihov novi vizualni identitet smo tek počeli implementirat tako da vjerujem da će se kroz godine razvijati i rasti u nešto još ljepše.

Koji su ti elementi u dizajnu bili najizazovniji, a na koje si posebno ponosna?
Mislim da je najizazovnije bilo kako da svi elementi izgledaju jednostavno, a da nose simbole koji će se vezati na područje rada i vjeru, a da opet ne budu preočiti i ne utope se u masi. Vjerujem da smo uspjeli sklopiti priču koja ima to sve i da će malo “iskočiti iz paštete“.
Ako bih morala izabrati na što sam posebno ponosna, možda bi to bila ikona, vjerujem da sam tu uspjela napraviti najviše jednostavnosti u dovoljno simbolike.

Kroz koje boje, oblike i tipografiju si odlučila prikazati vrijednosti kao što su empatija, podrška i dostojanstvo?
Primarne boje su pastelna ružičasta (Tea rose) i tamna plava (Prussian blue) – ružičasta je ta koja budi osjećaje nježnosti, podrške i empatije, dok plava odaje dojam mira i povjerenja te se može vezati na dostojanstvo. Nježne i tečne linije u vizualnom identitetu se također vežu na nježnost i dostojanstvo. Tipografija je jednostavna, elegantna i ima tradicionalan izgled s dozom modernosti pa cijelu priču čini toplijom a još uvijek profesionalnom.

Kako se osjećaš znajući da će tvoj rad pomoći udruzi u njihovoj misiji i postati prepoznatljiv dio njihove komunikacije?
Sretna sam što sam mogla biti dio ove priče i doista se nadam da će ovo omogućiti udruzi i njenim korisnicima dobiti više pomoći.

Što bi poručila drugim mladim dizajnerima koji razmišljaju o volontiranju i radu za zajednicu?
Taj čin volontiranja je čin gdje svi dobivamo nešto – pomoć, iskustvo, zajednicu, podršku i mislim da baš na taj način gradimo svojevrsno susjedstvo, ali ono koje je na kraju dana iskreno.